ZAGREB - Ivo Josipović je već počeo svoju predizbornu kampanju za drugi mandat. Ozbiljan protukandidat biti će mu samo onaj koji mu otvori propuste u funkcioniranju nacionalne sigurnosti, a njih je bezbroj. Realni politički analitičari tvrde da će Ivo Josipović, ako bude ponovno izabran, tek onda pokazati svoje pravo političko lice, a glavni kreator njegove politike biti će njegov sadašnji savjetnik Dean Jović koji po vlastitom priznanju žali za raspadom Jugoslavije. To je kao da je predsjedniku Litve glavni savjetnik Rus koji žali za raspadom Sovjetskog saveza.

Izručenjem Josipa Perkovića Njemačkoj udbaška hobotnica u Hrvatskoj je uzdrmana. Donedavno smatrana svemoćnom i nedodirljivom, ova grupacija je ostala zatečena ishodom afere Perković. Neupućenom promatraču i nedavne kadrovske promjene u Sigurnosno -obavještajnoj agenciji mogle bi djelovati kao znak čišćenja udbaških kadrova iz sustava nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tako bi se moglo protumačiti nedavna umirovljenja većeg broja bivših djelatnika UDB-e iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Međutim priča nije jednostavna da bi se tako moglo zaključiti.

Naime činjenica da je veći broj djelatnika SOA-e, koji svoje korijene vuku iz UDB-e, umirovljen (tridesetak ih je umirovljeno na isteku 2013. godine) ne znači da se u obavještajnoj zajednici radi tiha lustracija,nego tim i takvim umirovljenjima Aleksandar Perković učvršćuje svoju kontrolu nad sigurnosno-obavještajnom sustavom. Njemu je kristalno jasno da će u očima umirovljenih obavještajaca, s UDB-aškim pedigreom, biti tek samo Josipov sin koji nad njima teško može imati potpunu kontrolu kao njegov otac. Stoga je Aleksandar Perković odlučio održati na životu hobotnicu, koju je njegov otac stvorio. No na jedan vrlo perfidan način on stvara novi naraštaj UDB-e koji polako preuzima vodeću ulogu u Sigurnosno-obavještajnom sustavu.Kod posljednjih umirovljenja u SOA-i uz umirovljenja onih koji iz bioloških razloga moraju ići u mirovinu,umirovljen je i značajan broj obavještajaca s potpuno čistom prošlošću koji su svoje znanje gradili kroz Domovinski rat ili se poslije toga obrazovali,ali koji po godinama starosti nikako nisu trebali biti umirovljeni.

Poučeni iskustvima posljednjih godina na njihova mjesta će isključivo doći novi naraštaj kojima je jedini kriterij da su im djed, baka, otac ili mama radili ili bili suradnici UDBA-e ili još gore KOS-a. Najeklatantniji i jedan od najznačajnijih eksponenata Aleksandrove hobotnice je tajnik kabineta ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića Davor Franić. Franić doista nema nikakve formalne veze s UDBA-om odnosno nikada nije bio njen djelatnik. No cijela njegova obavještajna karijera povezana je vrlo blisko s provjerenim UDBA-škim strukturama. Karijeru obavještajca počeo je još u Obavještajnoj agenciji (OA) dok je ona formalno postojala, gdje se zaposlio posredstvom bivših djelatnika UDBA-e iz Ploča.

Kao djelatnik OA, a poslije SOA, bio je raspoređen i u veleposlanstvo u Sarajevu. Njegova diplomatsko obavještajna karijera u Sarajevu bila je vrlo zanimljiva u pogledu operativnih promašaja. Od niza tih zanimljivosti jedna je vrijedna javnog spomena, a riječ o skandalu s Renatom Naumovski (ljubimica Ognjena Preosta) koja je kao djelatnica Vojnosigurnosno obavještajne agencije ( VSOA) u Sarajevu imala i registriranu privatnu tvrtku. Tijekom istrage o radu te tvrtke postoje vrlo visoke sumnje da se preko nje legalizirala ilegalna djelatnost sigurnosnoobavještajnog sustava u veleposlanstvu. Franić je vukao niz poteza da se taj slučaj zataška.

Nakon što se vratio iz Sarajeva, Perkovićeva hobotnica ga je instalirala na mjesto tajnika kabineta ravnatelja SOA. Naivnom ravnatelju, Draganu Lozančiću, prodao je maglu da mu je preko Aleksandra Perkovića u uredu predsjednika Ive Josipovića osigurao predsjednikovu potporu. Mnogi tvrde da su upravo on i Aleksandar Perković slagali kadrovsku križaljku za posljednja umirovljenja, kao i za posljednja imenovanja unutar SOA-e te da je Aleksandar Perković od SOA-e napravio privatnu agenciju. Davor Franić se okolo na sva zvona hvali kako on de facto upravlja Agencijom jer Lozančić ništa ne razumije,te da ga ravnatelj sluša u svim njegovim zamislima.

Kada je Franić radio popis djelatnika za umirovljenje ''slučajno" je zaboravio na taj popis staviti i bivšeg šefa kabineta Tomislava Karamarka, Tomislava Milčića osobu od posebnog povjerenja Tomislava Karamarka. Njemački sud u presudi Krunoslavu Pratesu spominje ga kao osobu koja je opstruirala dostavu dokumentacije o UDBA-škim ubojstvima,koje je njemački sud tražio od RH.Njega je naime Tomislav Karamarko dok je obnašao dužnost ravnatelja SOA-e zadužio za izradu rekonstrukcija UDBA-inih zločina.

Tako Davor Franić ruši i ono malo ugleda koji je Lozančiću preostao. Kod samih djelatnika u SOA-i se stvara atmosfera da se SOA-om upravlja iz ureda predsjednika, točnije Aleksandar Perković preko Davora Franića. I prosječni poznavatelji ''neobičnog" imenovanja Dragana Lozančića za ravnatelja SOA-e, znaju da je tu glavnu riječ kod njegova predlaganja imao ministar obrane Ante Kotromanović. Franić ga hrani sustavnim poluinformacijama koje kod Lozančića već rađaju paranoju,pa je počeo sumnjati da Kotromanović radi na njegovu micanju s mjesta ravnateljka SOA-e i priklanja se gotovo bezuvjetnoj vjeri da mu Franić u uredu predsjednika osigurava zaleđe.

Zakonodavac je predvidio da ravnatelje obavještajnih agencija zajedničkim supotpisom smjenjuju i postavljaju predsjednik države i premijer. Zna se da Ivo Josipović nije bio oduševljen imenovanjem Lozančića za ravnatelja SOA-e, ali mu se ured predsjednika preko Aleksandra Perkovića i Davora Franića na vrlo perfidan način uvukao ''pod kožu" uvjeravajući ga kako su oni o njemu promijenili mišljenje, a sve s ciljem da provodi kadrovsku politiku koju je osmislio Saša Perković.

Da je hrvatski obavještajni sustav, pa time i nacionalna sigurnost, u jednoj golemoj krizi potvrđuje niz činjenica. Dojučerašnji ravnatelj i zamjenik VSOA generali Drago Grdić i Ognjen Preost ovih dana sjedaju na optuženičku klupu jer su pronevjerili novac namijenjen za zaštitu nacionalne sigurnosti. SOA civilna obavještajna agencija ponajviše služi velikim zapadnoobavještajnim potrebama, a ono malo aktivnosti za domaće potrebe posvećene su raznim ''interesnim grupacijama" koje DORH ujutro može procesuirati. Unutar SOA-e je više rodijačkog nepotizma nego svojevremeno na Hrvatskoj radio televiziji. Niz je primjera da na istim poslovima rade muž, supruga, šogor i slično. Recimo u SOA-i radi Ante Glavan,a njegova supruga u istoj agenciji kreira i sastavlja izvješća krajnjim korisnicima (u uredu predsjednika, premijera i uredu predsjednika sabora).

Valentino Franjić, osječki kadar koji kod dinastije Perković ima posebne zasluge zbog svojih predaka iz vremena dok je Josip Perković bio šef UDBA-e u Osijeku, je pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu, a sestra mu je u SOA-i, suprugin brat radi u centrali i mogli bi tako unedogled nabrajati taj rođački nepotizam, ali nećemo radi zaštite nacionalne sigurnosti. Josip Jurčević čuveni ''najbogatiji" donedavni obavještajac koji se vozikao u BMW-u X6 kada je odlazio iz SOA-e na značajne dužnosti je porazmještao svoje kumove da bih po potrebi znao što se iza brda valja, a njemu bi trebalo utvrditi od kuda su mu se dovaljale dvije kuće, jedna u Zagrebu, a druga u blizini Makarske. No jedna činjenica koja se posljednjih mjeseci u SOA-i pojavila zrela je za obradu saborskog odbora za nacionalnu sigurnost,ako tamo imalo ima slobode za kontrolom zakonitosti rada obavještajnog sustava. Riječ je o famoznim ''non paper-ima" takozvanom bijelom papiru na koji se za razne medijske, političke,kriminalne ili druge skupine po narudžbi radi operativno izvješće tako da se bez urudžbenog broja i ovlaštenih potpisnika zloupotrebljavaju obavještajni podatci o pojedincima ili pravnim osobama.

U tijeku morbidne medijske kampanje prije referenduma koja je vođena protiv Željke Markić, najveći dio tajni do kojih su mediji dolazili nastao je na jednom ''non paperu" u SOA-i. Zanimljivo je da i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ima svoje prste u kadriranju u SOA-i. Miroslav Musić je nakon odlaska načelnika Letice s mjesta operativne uprave došao na njegovo mjesto. Zna se da su on i Ivan Bandić, bratić Milana Bandića, bili veliki intimusi u Službi državne bezbednosti u Mostaru. Već smo pisali kako je nedavno Milan Bandić na čelo Zagrebparkinga bez ikakvih zdravorazumskih kriterija postavio suprugu optuženog generala Preosta. Nije onda teško zaključiti da na SOA-u puno veći utjecaj imaju Ivo Josipović i Milan Bandić nego Zoran Milanović. Tu leži jedan od ključnih razloga zašto su mnoge devijacije iz rada zagrebačke uprave netaknute u Državnom odvjetništvu RH.

Ključni krivac za ovakvo stanje u obavještajnom sustavu je nitko drugi nego aktualni predsjednik Ivo Josipović koji je upravljanje nacionalnom sigurnosti slijepo prepustio Aleksandru Perkoviću i ničim ne pokazuje da počinje shvaćati bit nacionalne sigurnosti. Svakako da čitatelje treba podsjetiti na onaj slučaj iz posljednjih predsjedničkih izbora kada se ondašnji savjetnik ondašnjeg predsjednika Stipe Mesića izravno stavio u službu jednog predsjedničkog kandidata, a bio je to upravo Ivo Josipović, na način da mu je osigurao zaštitu od tobožnjeg desničarskog obavještajnog podzemlja i od tada je Ivo Josipović fasciniran udbaškom hobotnicom i svjesno podržava urušavanje samih temelja nacionalne sigurnosti, tako da je u potpunosti prepustio da njegov savjetnik ravnatelja obavještajne agencije marginalizira na razinu fikusa.

Ivo Josipović je već počeo svoju predIzbornu kampanju za drugi mandat. Ozbiljan protukandidat biti će mu samo onaj koji mu otvori propuste u funkcioniranju nacionalne sigurnosti,a njih je bezbroj. Realni politički analitičari tvrde da će Ivo Josipović, ako bude ponovno izabran, tek onda pokazati svoje pravo političko lice, a glavni kreator njegove politike biti će njegov sadašnji savjetnik Dean Jović koji po vlastitom priznanju žali za raspadom Jugoslavije. To je kao da je predsjedniku Litve glavni savjetnik Rus koji žali za raspadom Sovjetskog saveza.

Aleksandar Perković je preko Davora Franića uspio nametnuti i raspravu o tom da se skoro suđenje Darku Grdiću i Ognjenu Preostu zatvori za javnost, što bi bio skandal i za poznate komunističke diktatorske režime,a ne za jednu demokratsku državu kojoj Hrvatska teži. Naime stav je da bi se na suđenju koje bi bilo zatvoreno za javnost lakše za potrebe suđenja moglo fabricirati razne dokaze ili ukloniti one štetne, a sve razumije se s konačnim ciljem kontrole štete u ovom pravosudnom procesu koji je nezapamćen od postanka hrvatske države, da oni koji bi korupciju trebali suzbijati i za to plaćeni od poreznih obveznika, su u korupciji sudjelovali. Ne smije se smetnuti s uma da su to kadrovi Stipe Mesića i Ive Josipovića i da im Ivo Josipović nije dao nečasni otpust iz Hrvatske vojske nego ih umirovio s počastima.

Kada smo prije skoro dvije godine otvorili ovaj nezapamćeni skandal, znamo da je upravo Ivo Josipović putem svojih pipaka tražio da se konačno u Hrvatskom tjedniku zaustave ovakvi članci, no to se neće dogoditi jer mi smo nacionalni politički tjednik čije poslanje je naciju istinito upoznati s devijacijama koje su prisutne u upravljačkom sustavu. Predsjedniku Josipoviću bi bilo kudikamo bolje da npr. zaduži SOA-u da mu pripremi cjelovito i istinito izvješće kako i pod kojim uvjetima je Slavko Linić kao ministar financija svojim ortacima u Adris grupi ''poklonio" Croatia osiguranje oštetivši tim poklonom državljane RH za oko 3,5 milijardi kn. Možda bi u tom izvješću saznao zašto oporbeni HDZ šuti o toj najvećoj privatizacijskoj pljački posljednjih petnaestak godina,a ne da on i Tomislav Karamarko glume političke protivnike, kao što to čine posljednjih tjedana.

U Hrvatskoj cvijeta organizirani kriminal kojeg institucije koje bi ga trebale suzbijati upravo svojim nepostupanjem ga zalijevaju. Ured predsjednika Ive Josipovića od svoje ''nove pravednosti" nije polučio ništa, ali baš ništa. Bio je to samo jedan puki marketinški PR-ovski trik za naivce i ako je netko beskorisno progutao na desetke proračunskih milijuna kuna onda je to ured predsjednika Josipovića, kojeg veličaju isti mediji koji veličaju i ministra financija, a zemlja u financijskom kolapsu. (dnevno.hr)